Zubna protetika je bitna grana stomatologije, naročito za osobe koje se suočavaju sa nedostatkom jednog ili više zuba.
Pored toga što unapređuje zdravlje i funkcionalnost usne duplje, vraća osmeh i sigurnost koji mnogo znače u svakodnevnom životu.
U nastavku sledi pregled najvažnijih vrsta protetskih nadoknada i načina njihove primene, uz savete o održavanju.
Zašto je zubna protetika važna?
Gubitak zuba utiče na osnovne navike kao što su govor i žvakanje. Smanjena sposobnost žvakanja često dovodi do problema s varenjem, jer želudac teže procesuira nedovoljno usitnjenu hranu.
Uz to, nedostatak zuba neretko otežava izgovor pojedinih glasova, što ume da utiče na samopouzdanje u kontaktu s drugima. Ova oblast takođe ima veliku estetsku dimenziju.
Krunice, mostovi i ostale protetske nadoknade imitiraju prirodnu boju i oblik zuba, što doprinosi lepšem izgledu i prijatnijem osmehu. Na taj način se ne vraća samo funkcija, već i osećaj sigurnosti prilikom razgovora i osmeha.
Iako se mnogi boje odlaska kod stomatologa, sve procedure vezane za ugradnju ili izradu nadoknada spadaju u rutinske intervencije. Obično se rade u nekoliko koraka, bez velikih bolova, uz lokalnu anesteziju i kratke pauze za prilagođavanje.
Različite vrste protetskih rešenja
1. Fiksna protetika
View this post on Instagram
Fiksni elementi ostaju trajno u ustima, ne uklanjaju se kod kuće i najčešće pružaju osećaj gotovo identičan prirodnim zubima. Ove nadoknade obuhvataju:
- Krunice: Postavljaju se preko oštećenog zuba ili na zubni implant, vraćajući prvobitni oblik i funkciju. Materijali za izradu mogu biti metal-keramika, bezmetalna keramika ili cirkonijum-oksid.
- Mostovi: Nadoknađuju jedan ili više nedostajućih zuba, oslanjajući se na susedne zdrave zube ili na implante. Učvršćuju se cementiranjem i ne mogu se skidati, što garantuje veću stabilnost.
- Fasete (viniri): Tanke ljuspice od keramike ili kompozita, namenjene uglavnom korekciji oblika, veličine i boje prednjih zuba. Zahtevaju minimalno brušenje površinskog sloja kako bi se postigla harmonična estetika.
Prednost fiksnih rešenja leži u dugotrajnosti i praktičnosti. Obično ne postoji potreba za svakodnevnim uklanjanjem i čišćenjem van usta, što uveliko pojednostavljuje higijenu.
Sve se obavlja četkicom, pastom, koncem i tečnošću za ispiranje, baš kao i kod prirodnih zuba.
2. Mobilna protetika
Reč je o nadoknadama koje osoba sama uklanja i vraća u usta. Zbog toga se često biraju u situacijama kada finansije ili stanje preostalih zuba ne dozvoljavaju fiksna rešenja.
Dve osnovne varijante su:
- Totalne proteze: Koriste se kada su svi zubi u vilici izgubljeni. Napravljene su od akrilata i pokrivaju desni, nadomešćujući prirodne zube i deo izgubljenog volumena vilice. Mogu biti povoljne u poređenju s implantima, ali zahtevaju period adaptacije.
- Parcijalne proteze: Sastoje se od veštačkih zuba pričvršćenih na plastičnu bazu, a čvrstoću često obezbeđuje metalni okvir. Namenjene su osobama kojima nedostaje samo nekoliko zuba. Praktične su jer se lako uklanjaju radi čišćenja i mogu se prilagoditi ukoliko dođe do promene u rasporedu prirodnih zuba.
Pacijenti najčešće prijavljuju osećaj stranog tela u ustima tokom prvih nedelja nošenja. Važno je biti istrajan i redovno posećivati stomatologa radi manjih korekcija.
Nakon perioda privikavanja, mobilna protetika postaje udobnija i funkcionalnija, omogućavajući normalan govor i žvakanje.
3. Kombinovana rešenja
Postoje situacije kada je potrebna kombinacija fiksne i mobilne tehnike kako bi se ostvario optimalan rezultat. Jedan primer je:
- Proteze sa teleskopskim krunicama: Na preostale zube postavljaju se krunice (fiksne), a preko njih se “navlači” parcijalna proteza. Na taj način dobija se dodatna stabilnost, a održavanje je jednostavnije jer se mobilni deo skida radi čišćenja.
Kombinovana protetika često pruža bolju stabilnost u poređenju s običnim mobilnim rešenjima i manji je rizik od ispadanja ili pomeranja u nezgodnim trenucima.
Posebno se preporučuje pacijentima sa ograničenim brojem preostalih zuba ili kod onih koji imaju specifične anatomske uslove.
Koji materijali se najčešće koriste?
Napredak u tehnologiji i razvoju zubnih materijala doneo je praktična i estetski superiorna rešenja. Većina pacijenata bira materijal u dogovoru sa stomatologom, uzimajući u obzir estetiku, čvrstoću i cenu.
Najzastupljeniji su:
1. Metal-keramika
Veoma izdržljiva kombinacija, ali ponekad se javlja tamna linija na ivici desni zbog metalne osnove.
2. Bezmetalna keramika
Obezbeđuje prirodan izgled jer verno oponaša svetlosna svojstva zuba. Mnogi je biraju za vidljive (prednje) zube.
3. Cirkonijum-oksid
Karakteriše ga visoka čvrstoća i biokompatibilnost. Često se koristi za krunice i mostove, jer je pogodan i za zadnje i za prednje zube.
4. Akrilat
Najčešće se koristi u izradi mobilnih proteza. Lagan je i pristupačan, ali se brže haba od čvršćih materijala.
5. Kompoziti
Uglavnom rezervisani za privremene ili manje korektivne zahvate, jer ne traju onoliko dugo koliko keramika.
Odabir materijala zavisi od stanja u ustima, želja pacijenta i budžeta. U slučaju alergija na određene metale, mogu se birati bezmetalna keramika ili cirkonijum-oksid.
Najbitniji koraci u terapiji
Mnogi se pitaju kako izgleda kompletan proces postavljanja protetskih nadoknada. Postoji nekoliko faza koje su uobičajene u ordinaciji:
1. Pregled i plan
Stomatolog prvo procenjuje broj nedostajućih zuba, stanje desni i kvalitet vilice. Nakon toga se pravi plan, definiše vrsta nadoknade i određuje redosled zahvata.
2. Priprema zuba
U ovoj fazi bruše se zubi koji će nositi krunice ili most. Za mobilne proteze, stomatolog proverava izgled i stanje prirodnih zuba, ako postoje, i priprema desni za uzimanje otisaka.
3. Uzimanje otisaka
Precizni otisci su veoma bitni za izradu modela na osnovu koga laboratorija pravi nadoknade. U poslednje vreme popularni su i digitalni skeneri, koji pružaju visok stepen tačnosti.
4. Privremene nadoknade
Dok se čeka trajno rešenje, često se postavljaju privremene krunice ili privremena proteza. Pacijenti na taj način mogu normalno da funkcionišu i tokom izrade finalnog rada.
5. Proba i konačno postavljanje
Kada stigne rad iz laboratorije, slede proba i eventualne korekcije. Kod fiksnih elemenata radi se cementiranje na mestu gde će stajati. Kod mobilnih proteza proverava se stabilnost i udobnost.
Ovaj proces uglavnom traje od nekoliko dana do nekoliko nedelja, zavisno od tipa intervencije i broja zuba koji se nadomešćuju. Strpljenje i dobra saradnja sa stomatologom donose najbolje rezultate.
Prednosti protetskih nadoknada
Mnogi se dvoume kada je vreme za ovakvu intervenciju, ali stomatolozi naglašavaju višestruke koristi koje pacijenti imaju:
- Udobno žvakanje: Bolje usitnjena hrana štiti sistem za varenje.
- Jasnoća govora: Nedostatak frontnih zuba ume da promeni izgovor, pa adekvatna nadoknada vraća prirodni artikulisani govor.
- Zaštita susednih zuba: Kada nema potpore sa strane, preostali zubi se pomeraju, što ume da dovede do nagnutosti ili rotacije.
- Očuvanje konture lica: Gubitak većeg broja zuba utiče na izgled i može da doprinese upalom izgledu obraza. Proteza ili krunice vraćaju puninu i podršku mekim tkivima.
- Samopouzdanje: Zadovoljstvo sopstvenim osmehom često vodi ka boljoj interakciji s drugima, a to ima značajan psihološki efekat.
Saveti za održavanje i dugovečnost
Životni vek protetike dobrim delom zavisi od redovne nege i kontrola. Slede najvažniji saveti:
- Redovna higijena: Četkanje dva puta dnevno, korišćenje zubnog konca (kada je to moguće) i tečnosti za ispiranje. Kod mobilnih proteza preporuka je da se uklanjaju noću radi čišćenja.
- Izbegavanje loših navika: Grickanje leda, olovaka ili noktiju može oštetiti i prirodne i veštačke zube.
- Posete stomatologu: Obavezna je kontrola na svakih šest meseci. Tako se na vreme otkrivaju sitni kvarovi i nepravilnosti koje mogu produžiti rok trajanja nadoknada.
- Ishrana: Tvrde bombone i žvakanje kostiju povećavaju rizik od oštećenja. Umerena upotreba takvih namirnica smanjuje mogućnost pucanja ili loma.
Važno je imati na umu da i fiksne i mobilne nadoknade zahtevaju sličan nivo pažnje kao i prirodni zubi. Kvalitetno održavanje produžava im vek trajanja i obezbeđuje da osmeh ostane blistav.
Kada se razmišlja o implantima?
Zubni implanti su sve traženija opcija, naročito za pacijente koji žele stabilnije rešenje. Najčešće se izrađuju od titanijuma, koji se dobro prihvata u vilici. Nakon perioda srastanja, na implant se postavlja krunica, most ili proteza.
Ovo omogućava osećaj najsličniji prirodnim zubima i obično traje decenijama uz redovne kontrole. Međutim, da bi se implanti ugradili, neophodno je da kost bude dovoljno kvalitetna, a pacijent mora da bude bez ozbiljnih zdravstvenih problema koji bi ometali zarastanje.
Troškovi ugradnje mogu biti veći u odnosu na klasične proteze, ali dugoročna korist se najčešće isplati.
Zaključak
Zubna protetika poboljšava mnoge aspekte života: od lakšeg žvakanja i jasnijeg govora, do blistavog osmeha i samopouzdanja.
Postoji više tipova i materijala, a svako rešenje se prilagođava individualnim potrebama. Upravo redovni pregledi, dobra higijena i pravilno planiranje dovode do odličnih rezultata na duži rok.
Čuvanje novih nadoknada podrazumeva sličan režim kao i kod prirodnih zuba, pa je važno da se uspostavi dobra rutina nege. Uz brižljiv pristup, protetski radovi mogu trajati godinama i značajno doprineti boljem kvalitetu života.